Svemirska plesačica

četvrtak, 29.11.2007.

5eti dan

pronašao si. tu sam.

dobro da si me pustio malo samu. probavljam sve pojedeno do sad. 5eti dan. sutra sam izlječena vlastitom odlukom. idem bit hrabra.

kako jednostavno su stvari počele izlazit van. toksični plinovi i sluz. trebala bih ne pušit cigare više. bolest je postala blagoslovom. učinila je da se smirim i legnem malo. da ne hitim više posvuda. nema potrebe.one istinske. krivo je to tumačenje boleština.to je samo ono kad si stvarno ne dopuštaš pa te tijelo, htio ne htio, baci u postelju (u najnježnijem slučaju) i natjera na obnovu. reanimaciju. padamo u san i budimo se prisjećajući uvijek iznova. ponavljam se isto tako. bit će toga još puno puta.
zanjelo me ovih dana jako najviše. i zanjelo me kako to konačno treba. lijepo je biti.

stres ne postoji. živac u desnom kapku se ne živcira više. smiren je konačno. potkožni prištevi prolaze. iskašljavam sve sile skupljene tokom posljednjih mjeseci. naprežem se i mišići u želucu me bole. pluća su u redu. slezena isto. srčeko počne kucati kad legnem u postelju udišem duboko jastuk. sklopim oči i slušam otkucaje. to i nedostatak kisika, pošto udišem jastuk, bace me u san. temperatura je prošla. sad mi bude hladno u postelji. i shvatim, obnova u tijeku. resetiranje. a kako i ne bi. zalet i polet. samo ako imaš krila dovoljno snažna. tek naučila malo plivati. a fino je u vodi skroz. tri zamaha sa sigurnošću za sad. uskoro još više. kupit ću kostim. pravi za plivanje. treba me primit za ruku i povesti. mogu naučiti.sve.prisjetiti se. svega. ne sama. nismo zato ovdje. malim koracima.
zima je. kompot od jabuka topli.s paprom i đumbirom.

nedjelja, 23.09.2007.

sitnica najljepša

avra mi je indigo boje

izljev oraha

orah može da bude veliko stablo. lješnjake još nisam upoznala toliko velike kao orahe. lješnjaci su mi uvijek bili predstavljeni kao grmolika stabalca u kojima se možeš fino sakriti da te nitko ne vidi. kod oraha je drugačije. neki su gostoljubivi iz prve pa možeš s lakoćom izvesti pokret i već si na njima, dok su drugi ponosno izvitopereni uvis do te mjere da trebaš pomoć prijatelja. može se naravno prislonit lojtru (ljestve rvacki) do prve grane pa se penjati dalje sam, al ta praksa baš i nije od pomoći ako lojtra nije u blizini. stoga je preporučljivo biti inovativan i improvizirati kako znaš i umiješ. između mnogih drugih mogućnosti koje se nude na orasima,improvizacija je jedan od najboljih načina za istražit vlastite penjačke i prostorno vremenske sposobnosti.
grane znaju bit zajebane. ukoliko se penjač ne spoznaje na stadije rasta i starenja grana može i hoće napravit barem jednu grešku. kardinalne greške dakle mogu bit pogubne ili štetne za kosti, kralješke, mišiće i kožu. ajd okej za kosu isto, al to samo onda kad je kosa predugačka pa ti zapne za granu dok padaš. pritom se možeš samoinicijativno iskalpirati do lubanje ili spasiti vlastitu glavu, al to opet ovisi od mase koja pada, broja grana koje te dočekuju pri tom padu i snalažljivosti te iste mase unutar stabla orahovog.
grane isto tako mogu biti veličanstvene.poput kakve litice ili mosta. ovisno u koju se perspektivu postaviš. pružaju uistinu brojne mogućnosti.posebno one velike.
lišće orahovo ima mnoštvo namjena.sjećam se jednom kad je stric pričao kako se zaljubio u pokojnu strinu i pokušao joj dvoriti. ona se zaljubila u njega i pokušala se napraviti najljepšom, pa je dan prije nego su se dogovorili naći na proščenju (ono kad je blagdan na selu pa crkva napravi proštenciju u slavu dotičnog sveca, a kramari; današnji kinezi, cigani i šverceri, postave oko crkve mnoštvo štandova sa pregršt gađeta koje blistaju na sve strane) nabrala lišća orahovog, iskuhala ga u vodi i močila kosu u tu vodu dok kosa nije bila najžuća na cijeloj proštenciji. stric je tog dana nije mogao naći ni prepoznati i bilo mu je teško. al je spazio tu žutu glavu i to ga je kopkalo. kasnije se ona pojavila ispred njega i srce mu je stalo od smijanja. od tog dana strinu je zvao Žuta i taj je se, pokojne, naziv drži još dan danas kad se o njoj priča.
stare su babe znale praviti pripravke i izvarke na sve varjacije i kombinacije boleština koje su u tim vremenima harale.
plodovi orahovi jako su fini i volim ih puno. volim raspucati ljusku onim smješnim kleštima (najviše volim da su klješta u obliku neke životinje čija se usta koriste za stavit orah između pa se pritisne ko da ta usta zagriznu i onda ljuska kvrcne). isto tako volim brati nezrele plodove, položit ih u staklenku xxl veličine i zalit šljivovicom. orahovac imenujemo taj pripravak.
volim si i pojesti neki kolač orahov ali bez šečera (naglašavam šečera) i margarina. nevalja mi tako. kekse mi je fino praviti od mljevenih plodova orahovih uz dodatke nekih esencija ili herba koje rastu vani na suncu.
fauna orahova je isto tako zanimljiva. koga sve može čovjek upoznati na tim orasima. srela sam jednom tako jednu vjevericu što si je skrivala lješnjake u jednu rupicu na stablu orahovu. možda nisam baš svaki put srela tu istu jer vjeverica je puno i sve su sklerotične na isti način.
srela sam i neke bube razne, neke ljepše druge manje vidljive. i neke ptičice sam isto sretala po raznim orasima. imale su male garsonjere na granama orahovim u koje su šuškale familije. hranile su se bubama koje su živjele u neboderima stabla orahovog. par sam puta susrela neke divlje gusjenice čije su mi nožice samom svojom formom imale obilke najugodnijih cipelica ikad. a bome i najljepših. sve neke zelene i crvene i taman s pravim završetkom na prstima. i velika je većina tih gusjenica hodala na prstima, a na petu se samo oslanjala kod sljedećeg koraka.
bilo je tu i nekih leptira, najvjerojatnije potomaka gusjenica koje sam sretala. oni ne trebaju fine cipelice jer imaju krila. super su mi bili oni jednostavni nježno žućkasti s sitnim crnim pikicama. bilo je u par zgoda i nekih divovskih noćnih kojima se čuo lepet krila. oni tipa dva raširena dlana zajedno. neko sam vrijeme čak mislila da iz onog leptir praha na krilima prave sjenila za oči. ono uzmu leptira pa mu postružu prah dolje. super mi je bilo lovit te leptire jer dok se ekipa ganjala s mrežicama po livadama ja sam zenovski sjedila na granama i čekala da dođu sami. jedino i samo tako možeš upoznati leptira. sve ostalo su bezuspješni pokušaji svojatanja tih lepršavih bića prirode. ako ga uloviš kao djete suviše si neoprezan i leptir ostane mrtav ili unakažen bespovratno. ako si ekspert za lov na leptire možeš ga uloviti da ga ne oštetiš i neozljediš ali leptiru nije baš drago da te vidi, pa to nema previše smisla.

inače, orahe možeš sresti bilo gdje bilo kad. njemu bude drago ako se hoćeš popeti na njega. a isto tako i ako ga ostaviš na miru. ne voli jedino da ga se reže, rezucka i sječe. no to malo koji poganin ne zna. civilizirane sjenke prebivatelja svakako nisu najboje što se orahu može desiti tokom života, no ni to ga ne pogađa previše, osim ako ga ubiju.

a što kaže znanost o orahu?

Orah obični
(Lat. Juglans regia, engl. walnuts)

Ovu vrstu nama poznatog oraha ne treba posebno predstavljati. U našem jeziku je cijela skupina plodova po njemu dobila ime - orašasti plodovi.
Postoje mnoge podvrste u čijem imenu možemo prepoznati mjesto uzgajanja i podrijetla - npr. engleski orah, pariški orah, kalifornijski orah i slično.
Orasi su veoma bogati mnogih hranjivim tvarima. U njimu su zastupljene sve potrebne aminokiseline, čak i one esencijalne, tako da je on odlična nadopuna bjelančevina u vegetarijanskoj prehrani.
Što se tiče masnoća, obični orah nema u svom sastavu kolesterola, a njegove su masne kiseline u najvećem postotku nezasićene.
Od mnogostruko nezasićenih masnih kiselina nalazimo omega 3 i omega 6 masne kiseline. Omega 3 masne kiseline su dosta rijetke u našoj prehrani, a veoma su važne naročito za pravilan rast i razvoj djeteta, imaju zaštitnu ulogu protiv srčanog infarkta i moždanog udara, smanjuju sklonost infekcijama jačajući imunitet, pružaju određenu zaštitu protiv autoimunih bolesti, smanjuju rizik za određene vrste raka. Dakle, iako je veoma bogat masnoćama, orah ih sadrži u najzdravijem obliku, tako da je u biti njegov utjecaj na kolesterol u krvi pozitivan. Orah snižava kolesterol u krvi i spada među preporučenu hranu za ljude koji imaju problema sa povišenim masnoćama.
Određeni vitamini i minerali su također značajno zastupljeni u orahu - tiamin, vitamin B6, folna kiselina, željezo, cink, bakar, magnezij, fosfor i kalij.
Količina natrija je veoma niska u orahu, a istovremeno on donosi organizmu veoma potrebna biljna vlakna.



NAČINI SADNJE:
• pojedina stabla oraha sadimo tako, da svojom sjenom ne štete drugim biljkama, posebice stoga što cijepljen orah ne raste toliko u visinu kao necijepljen orah.
• isto tako sadimo orah na manje primjeren teren – kamenit, glinen, te sjeverniju stranu sa slabijom osunčanošću;
• orah možemo saditi i u drvored - uz cestu, ogradu ili kao zaštitu za vrt;
• možemo saditi i čiste orahove nasade – po sustavu istostraničnog trokuta zbog boljeg osvjetljenja. Razmak između sadnica ovisan je o položaju, nagibu terena, bujnosti sorti i kvaliteti zemljišta;
• nasad oraha sadimo zajedno s nasadima drugih voćnih vrsta. Cijepljeni orasi dosižu punu rodnost poslije 15 godina, kada krošnje popune cijeli prostor. Do tada možemo redni i mogući međuredni prostor popuniti nekom drugom voćnom vrstom koja će roditi u najkraćem vremenu. Poslije petnaestak godina možemo je postupno iskrčiti iz nasada oraha. Među mladi nasad oraha sadimo breskve, marelice, višnje i lješnjake. U prvim godinama možemo uzgajati jagode, maline, ribizl i slično.
• i stari vinograd, kojega namjeravamo u nekom vremenu iskrčiti, možemo zasaditi s orasima, te ga postupno, po potrebi krčimo (vadimo staro trsje).


• Orah je podrijetlom iz Azije, gdje i danas na podnožjima Himalaje postoje šume oraha. U Europu su ga prenijeli rimski legionari.
Ruski znanstvenik Mičurin nazvao je orah voćka - kombinat zbog toga što se od njega koristi sve: lišće, pupoljci, mladi orasi, ljuska mladih oraha, zreli plodovi i drvo. Bere se od početka svibnja do kraja lipnja.
S obzirom na izgled, orah podsjeća na ljudski mozak te su ga u stara vremena smatrali lijekom za mozak.
U svom sastavu jezgra oraha sadrži najviše ulja 55-65%, koje se sastoji od zasićenih masnih kiselina 7%, jednostruko nezasićenih masnih kiselina 10% i višestruko nezasićenih masnih kiselina 44%, gdje je linolna kiselina zastupljena sa 38%; ne sadrži kolesterol.
Važan je izvor visokovrijednih bjelančevina 15% te ugljikohidrata 10% i 6,5% biljnih vlakana. Mladi orah sadrži 25% vode, a suhi samo 5%. Energetska vrijednost u 100 je grama 2898 kJ (690 kcal). Plod oraha bogat je i vitaminima grupe B - B1, B2, nijacinom, naročito folnom kiselinom 66 mg%, vitaminom E, vitaminom A, a ima i nešto vitamina C. Nedozreli plodovi sadrže puno vitamina C, ali se tijekom sazrijevanja taj sadržaj znatno smanjuje. Bogat je mineralima: kalijem, magnezijem, fosforom, kalcijem, željezom, cinkom, a sadrži i klor, sumpor, mangan, bakar.
U prehrani se orasi mogu koristiti u mnogim jelima, kao dodatak u kombinaciji sa žitaricama, mahunarkama i raznim povrćem i voćem te za razne vrste slastica. Zeleni orasi ukuhavaju se u kompot, marmeladu, slatko ili se konzerviraju na druge načine te prave razne ljekovite tinkture.
Orahovac - liker od oraha priprema se od zelenih oraha namočenih u rakiji, uz dodatak šećera, i izlaže se sunčevoj svjetlosti. Koristi se protiv želučanih tegoba, ali u malim količinama.
Orahovo lišće sadrži znatne količine vitamina C, tanin i eterična ulja. Koristi se za čajeve, fermentirane napitke i sl.
Bubrežni ga bolesnici mogu koristiti u svojoj prehrani zbog niska sadržaja natrija, kao i bolesnici oboljeli od šećerne bolesti. U prehrani rekonvalescenata i pothranjenih osoba preporuča se uzimanje oraha u umjerenim količinama. U narodnoj medicini koristio se u liječenju kod upala sluznica usne šupljine i ždrijela te crijevne sluznice, zatim radi otklanjanja probavnih smetnji, pročišćavanja organizma, protiv crijevnih parazita, hemoroida i proljeva.
Čaj od lišća oraha - 2 žlice suhih narezanih listova oraha prelije se s 3 dcl hladne vode i kuha oko 5 minuta. Pusti se da odstoji 15 minuta, procijedi i pije 2-3 šalice na dan.
Orah za jačanje kose - samelje se 10 žlica jezgre oraha i stavi u jednu litru alkohola. Boca se dobro zatvori i ostavi na toplom mjestu da stoji dva tjedna. Tekućinom se masira koža glave svako veče i poslije masaže kosa se osuši.
Kombinacija samljevene ili narezane jezgre oraha, pomiješane s medom ima dobro djelovanje kod slabokrvnosti te na živčani sustav.

utorak, 11.09.2007.

orah

lako zastati u priči kad je priča gotova.

imaš tri godine. stojiš u hodniku kuće. vani na dvorištu sunce u nekoj toploj žutoj boji oko oraha s puno grana. gledaš taj orah i vidiš kako je velik. puno puno veći od tebe. mama ti se u prolazu nasmije i pomiluje kosu. tata je negdje u pozadini. čuješ kako govori. dan je počeo svima.
susjedi te zovu van da se igraš s njima. ti dođeš s očima punim oraha i ispričaš im kako se želiš penjati. penjati gore gore. svi se smiju i govore ti da si premala. osim Tomislava. Tomislav je velik, skoro poput oraha. uzima te za ruku bez riječi i dovodi do stabla. saginje se prema tebi i podiže uvis. tvoje se ruke odjednom ispruže prema nebu i ulove granu. čvrsto najčvršće ne puštaju. nebo je daleko iznad tebe. ne vidiš. pogled ti je spušten prema susjedima kraj stabla. svi su nekako manji nego inače i šutke gledaju tvoja stopala. tebi se čini da vidiš sve. mamu na vratima koja glasno zove tatu da odmah dođe. male ljude iz susjedstva koji polako zamjećuju tebe kako visiš s grane orahove. Tomislava kako se smije glasno prema tebi. smiješ se i ti dok tata nosi ljestve po kojima će se popeti malo i skinut te s grane.



mogu čak izgubiti tlo pod nogama bez straha, ali u tom slučaju želim fin i pristojan orah s kojeg mogu visjeti i jednu finu i pristojnu osobu koja će me podići da se mogu uhvatiti za granu.

srijeda, 05.09.2007.

interier hedonist

još jedan film završen. linčev film. prepun likova i uloga koje se izmjenjuju i poistovjećuju do te mjere da si više ne znaju imena.
dani su došli iznenada. uvjerenje o istima, kako će prolaziti, kakvi će biti i gdje će svemoguće završiti, raspršilo se se. polutame i sumraci, skoro isto. posebno za kratkovidno oko. leće i naočale kroz koje gledamo također.
zamalo sam pala. možda i jesam. nikako da vidim istinu , ni ono daleko od nje.

izračuni mi nikad nisu pristajali. moglo bi se reći da zbog toga padam preračunata uvijek iznova. proračunata. ni to ne pojmim najbolje.

fleš: podne ili čak jedan. sunčan dan. neka isforsirana kava uz koju ne vodiš opušten razgovor. čekam da čujem kako sam postala marginalac. mali komunikolog u meni upravlja govorom tijela. nesretna djevojčica pokušava iskontrolirati grimase. dobro surađuju sve dok biće cijelo ne počne slušati . ono što čuje prelazi granice izdržljivosti. takav trenutak uljeće unutar cijele djevojčice, žene, bića i odjednom postaje jasno. sve je ovo samo formalnost. još jedna u nizu. stvari se odvijaju glede i unatoč. nema to veze s njom, njim, drugima. jednostavno je iz nekog razloga tako i to je to. on čeka da da mu kažem ono što želi čuti. surovost je prisutna od samog početka. ne može. nije čak ni da ja odlučujem o tome što ću ispričati. sve izlazi van samo od sebe. gdje bi došla da žalim? sebe samu recimo. postavlja pitanja od kojih mi je mučno. rječi nisu njegove. ni jedna od njih. u jednom trenutku klonem i prepustim se. da razumjem te. ti ne čuješ. da pokoravam se. ne vidiš. o da i ponizna sam uz to. koji dio toga nije jasan?

vozimo se čamcem po smrznutoj riječici. ti ne možeš da veslaš, ja ne mogu da vrištim. ništa se neće dogoditi. shvati.

lažno je previše da bi bilo prepoznato kao takvo. koliko dugo ti to radiš? vodiš poslovne ljude na ručak i jako si super. vodiš obične ljude na burek i jako si super. vodiš curu za ruku i jako je super. a ti? jednom ti je izletjelo na krovu one jebeno super zgrade, s jednako super stanom za mene unutra, kako je teško da budeš iskren i kako je teško tebi, koji sad eto stoji ovdje preda mnom, sročiti jednu opuštenu i iskrenu rečenicu. i morala sam biti tiho u tom jednom trenutku, da bi ti mogao pljunuti van svu gorčinu tvojih dugih sedam godina. ona mi je kasnije dopunila drugu stranu kovanice. ne znaš ti to. ne zna ni ona tvoju priču. i sad ja tu gutam neku drugu priču iz tvojih oralnih organa...i dobro mi ide. može eksperiment. pokazat ću ti što znači dehumanizacija. degradacija čovjeka. da i to vidiš. da i to znaš. ne trebam ja učiti tu lekciju. odrasla sam na njoj. i tebi nikako jasno. tebi treba najviše. i pošto te volim čovjek lijep dopuštam i eksperiment. drugima u slast. da zadovoljim gladne pre no što odem. i ovaj put nisam bježala. sretna i ponosna. pustila sam da se dogodi. ježim se...

srijeda, 11.07.2007.

ljubav

ako možeš prihvatiti s lakoćom, možeš i pustiti s lakoćom

ponedjeljak, 25.06.2007.

...na moru smo svi lalalalalaaaaaa...

..ja i ti....na moru smo svi......


7sedam dana sprejanja s kompresorom skroz na skroz zajebanih recikliranih tapeta, koje izgledaju ko umjetna stjena za penjenje i koje su od papira. kako znamo papir upija puno previše tekućine. tako su i te tapete svaki dan upijale i upijale i upijale, a mi (ana i ja) smo sprejale i sprejale i sprejale....i nikako doć do rezultata. u jednom trenu mi je postalo malo kritično jer je nakon 6šest debelih slojeva snažne zelene još uvijek izbijala smeđa boja tapeta van. potrošile smo dvije pištolje, dva pištolja, i 20L boje. radile smo svaki dan od 10 do 8, ručale picu pepi sa mocarelom i maslinovim uljem, i ana je motala skank ko blesava. kad je ona motala ja sam sprejala. kad je ona sprejala ja sam pušila i tako redom. znoj mi smrdi po thcu, đaneri se okreću za mnom na ulici i smješkaju mi se (fermoni rade svoje. da je obrnuto samljela bih se i popušila) bauštelac sam postala. a pivo nakon rada da ne spominjem. američki san. odradiš dan i nakon toga se popneš na krov zgrade s hladnom pivom i umornim tjelom. ajme kako paše.
ana je otišla na more nakon 4četvrtog dana. ostala ja tako sama. petar, partner s kojim otvaramo sokbar je došao u petak navečer i pomogao koliko je mogao, ali njega su čekale ostale stvari za sredit za sokbar, papiri i sve one birokratske pizdarije za koje ja ne želim imati diplomatsku žicu.
tako da je djevojče, pošto više nemamo love za trošit na majstore razne, bilo primorano uzet pištolju u ruke i napravit posao.
enivej konačno jučer, u 19.00 sati posao je bio završen. napravila sam si šejk od višnjica i jogurta, litru toga, namotala pljugu, pustila aritu frenklin na saf glas i opustila kočnicu. sve je bilo najzelenije ikad i ekipe koje su prolazile pored zastale su da pitaju što se tu događa. mali prajvet afterđob parti. uz fino izvedeni strit pr. promocija samo takva. ko bi rekao da rad i konačni produkt tog rada pružaju takav osjećaj zadovoljstva.mislim radila sam ja i prije ali ovakav tempo i fizikaliju nisam nikad. ponosna na sebe jako!!!!!!!!
i tako mi je jučer uz aritu došlo da odem do darlinga smjesta. takvu bi me voljeo jako. poslala čak i poruku da bi ja malo uletjela. iako mi je bilo jasno da nemam kad pošto darling radi nonstop. da ne znam da radi sigurno bi pomislila da ima druge deklice uz mene. ovako. radim i ja pa mi nije panika. razumjem. al mi fali toplina i blizina jako puno. enivej nakon te ideje vođenja ljubavi shvatila da mogu da vodim ljubav na drugi način. s morem.
i pokušala nać nekog tko zna vozit auto da me odveze do najbližeg mora. svi bili za kurac u depresiji pa ništa iz toga. sve dok se nisam probudila, nakon nekog čudnog sna u kojem tuširam s vodom dlačice na tijelu i tako ih skidam. tuš depilacija. i bilo je i nekih likova u tom snu. uglavnom probudila se ja kad ono zvoni telefon s milim glasom jedne male indijanke koja pita jel biš ja išla u izolu malo se bacit u more.


....na moru smo svi....ja i ti....lalalalalalalalalalalalalalaaaaaa...na moru smo svi...na moru smo svi......

i sad sam friško obrijana jer tuš nije htio skinuti dlačice. ošišana, isfrizirana i spremna....za bacit se u more.

ponedjeljak, 04.06.2007.

Dragi mali VELIKI princ...

dragi, dragi maliki princ

vrijeme prolazi, uspjevam poloviti trenutke, čak i sebe u njima, na trenutak
sve one duboko potisnute boli iz davnina uspjele su se odraziti kroz tebe,
odražavajući istinu, točno onu koju sama nisam mogla vidjeti
time se pokrenula preobrazba čiji sam svjedok
vjerujem da osjećaš
sebe pamtim kad osjećam, čvrsto i predano
rijetki su za sad ovakvi trenuci
učim vlastiti jezik, sve sam ih htjela naučiti,jedino sam svoj zaboravila
tko zna kakvim ću jezicima sve moći pričati kad naučim vlastiti
pisati isto nije lako naučiti kad ne poznaješ jezik
funkcije prirode u svemu tome
neograničenost iz koje nije potrebno bježati u dubinu
finih elemenata počinjem bit svjesna, posvuda

MENTA + ANANAS

MENTA I ANANAS ZALJUBLJENI PAR
KAD SE BUDU VJENČALI DOBILI BUJU DAR
MENTA BU DOBILA PRAVI VELIKI MUŽAR OD MRAMORA,
A ANANAS BU DOBIL SOKOVNIK


radim na tome da pamtim sebe čim više u svakom trenutku i današnji dan je jednostavno toliko previše u preračunima i izračunima u miligrame i mililitre da jedino pamtim sebe kako se naslanjam na balkonska vrata i pokušavam njima izmasirati bolna mi leđašca od sjedenja za lapatopom.naravno po svim zakonima fizike u kojima se tijela iste supstance vole a ona različite ne vole, vrata nisu bila od pomoći. isto tako ni duge mi ruke moje. popila sam brdo cedevite i kave sa slatkim vrhnjem koje se ovdje prodaje u malim slatkim tetrapakićima..ni to nije pomoglo.. napravila sam riblju paštetu s kaparama maslinovim uljem topljenim kozjim sirom i orasima....ispekla pogaču od raznorazne zobi s maslinama i svježim travama...ni to nije pomoglo.i na kraju mi je film krenuo pucati....pa se sjetila ja tako bloga. a kome ljepše (sa i) nego meni blogeru.
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa.......................................................
gadbladidemmmmmmmmmm.......
i samo malo para za ovu pizdariju mislim uzeti....

tek sad kužim....
to neće biti dovoljno za poplatiti sve saune, kiropraktičare, bioenergičare i ostale larifari magičare....jerbo nakon ovoga meni treba godišnji dug dug godišnji bar da traje 2 dana.....
i moram prestat biti kampanjac....evo mi sad kampanje....

a ja još maštala o šampanjcu od jabuka i kruška s bergamotom i anisom....aha.....nakuracnabijem....

srijeda, 30.05.2007.

ovo nije obična priča.

kad bi pokrenuli vrijeme. obrnuto proporcionalno.
ulovili bismo.jake vjetrove koji ne pušu.

a ovako.
perem po dvije mašine veša svaki dan.ponekad kuham prezdrave juhe za svoju dječicu koje ima sve više.
iz svih tih osjećaja dužnosti prema sebi samoj dobijem trbuhobolju.nakon što pojedem prepun tanjur pašte s mocarelama i pljesnjivim sirevima. onda krećem u krajnjost.prežderem se suhih šljiva.namjerno.jer mi trebaju posljedice.i crijeva mi idući dan vrište neprestano.nakon prvih vulkanskih izljeva stvari se malo stabiliziraju i odlučim izaći. no to i dalje ne znači da sam ok. nikako da krenem.moj život, a ja samo o dobrom klistiru razmišljam. ne osudim se ni pomisliti na stavljanje crijeva za tuš u guzu.iako su drugi rekli da je ok.
ne osudim se čak postat malaksala u potpunosti jer to nije način.
i vjerujem da samo jedan dobar klistir i jedna dobra sauna nakon mogu znatno izboljšati moje stanje neosjećanja.

tu zapravo leži cijela caka. ne osjećam se.ni najmanje.
ne priznajem ovu tugu i jad.
i sve ovo novonastalo i dobrodošlo toliko je strano da me čak ni sveže kupljena tona pašte (koju bizz partner toliko voli) ne može razvedriti. iako.neizmjerno je simpatično kad ti dečec kupi doslovno pola palete tjestenina dajući time jasno do znanja koliko ih rado jede. i tako zapela u preračunavanju i izračunavanju decilitra i šalica u miligrame i dekagrame. i majke mi samo su mi 3 tjedna trebala da skužim gugl google. tamo se sve uistinu može samo tako. a kalkulirala ja na mobi svaki dan malo ali stvarno mi nije baš najbolje išlo.
....

srijeda, 18.04.2007.

stvari se uvijek drugačije odviju.
mali milijun odluka u kratkom dahu urodi plodom tek kad izdahneš i konačno se opustiš.previše svega najednom izobliči trenutke i namjesto intenziteta koji prožimlje pojede te intenzitet koji proždire.

trzam iz dubokog sna.na trenutke otvorim oči dovoljno da prestane bit maglovito i da se slika izoštri.probojna bol takvih momenata prekrije me cijelu zajedno s velom taštine koji je jedino prekrivalo dok sanjam. tad su mi jasne sve težine odluka donesenih čvrstom voljom.i cijelo vrijeme vidim da sam se samo pripremala na posljedice čvrstih odluka. sve prije bilo je samo za igru.učenje kroz igru.

i baš mi je trebala godina, tri čak, da prestanem igrat se više načinom u kojem previše sanjam.
štiteći tako malu sebe pokraj velikih njih.
malih njih iskazalo se.jednako kao što sam mala i ja. ili u suprotnom smjeru.

sve te neke knjige do sad samo su me navele da uvjerim sebe kako se radi o mojim spoznajama, a ne pročitanom retku na strani toj i toj, knjige te i te. tko bi ih uostalom i zapamtio.

a bome uknjiži se čovjek do je nesiguran jako. u nekom trenutku prestah da brojim i pamtim sve te likove i nazive. sve samo da nisam prisutna u gruboj okolini čije posljedice vučem tako da sanjam i danas previše za ovo premalo danog vremena.

neki skijaju jer ih to veseli.neki pak pjevaju.a neki trube na basu do tri ujutro. i sve je dobro dok te to veseli.
e pa da konačno više i mene počnu veselit života trenuci.dajem si.

ponedjeljak, 02.04.2007.

ljublana je bolana...

kiša je padala.grad se razlio mojim opancima.dečec kojem sam se dopala ne zove se Davor.ime mu je Petar. onaj drugi dečec kojeg volim puno ipak nije kritično.pobojala sam se na trenutak. život mu se događa kao i svima. grad koji me čeka bio je mirno vlažan.dozvolio je jutarnju kavu na suncu.i nekoliko pokreta van razuma.plesati je mekano.
vozila se u autu koji miriši na cvijetove.velike.žuto narančaste.far from home. igrala se s ciglom savršene veličine.nisam ti pronašla ni jednu kamenu kocku s ulice.zasad.
al sam našla rootsi tootsi.in session.
posadit ćemo pšenicu u sredini. u drvenu bačvu.i brdo začinskog bilja u košare za na plac.
pravit ćemo sokove.sloveniji. studirat cemo voćarstvo i vinogradarstvo.
enzimi će dolazit i prolazit.vezivat na sebe organsko dobro.izdresirat ćemo ih.naučit sebe voljet pravedno.bezgranično.
enzimi će se veseliti kozmično.ipak mene vuče uvijek malo uljevo jače.

petak, 30.03.2007.

a ving dang dudul....

lec jor bodi flov...a ving dang dudul....vi ar vi ar magnificent...


ovo je priča kako stvoriti tejsti đus....in a kapl of minitc..
a ving dang dudul tejk eni kajn of frut end mejk likvid mirikl of it..ou vota tehnik...aj must traj it on jor sister...
brejk it davn in tu blender..and fri stajl d đus aut of it...

bojs end grls...ol a raund of vrld...brejk.......... ...o sori did aj brejk jor koncentrejšn?......
d reng deng dudui....skviz det koncentrejšn aut of evribadis đuses....

srijeda, 28.02.2007.

avantura.

od sebe.

sve nešto dajem..i lutam tupilom.ko da želim odraditi na brzinu čarlijevih 9devet godina ne pisanja.opravdavam se socijalnim (ovaj i mi ne paše baš) misaono posljedičnim uzrocima.i glumatam da ću zapamtiti, pa onda odradit ilijadu ako treba.obično završi svodeći se na par riječi (opet taj i), rečenica.al sam fantastična u uvjeravanju sebe same.toliko se volim da ne sumnjam.
i ko da si lažem osjećam.a laganje ne valja pamtim.previše informacija moram da zaboravim.

bila jednom jedna pjesma.o ljubavi...davno najdavnije.

ako odem prije tebe(kaže)sjeti se da sam ipak tu/stopit ću se s kišom i mjesecom/sa suncem i vjetrom/da te neprestano milujem


i ne znam što sam ovim htjela da kažem...zaj....









avantura.



svakog dana, prije nego se vi ostali probudite,ona započinje avanturu ne pijući kavu, kao što je to običaj kod normalnih ljudi kad se probude. nit pere zube redovito, mada to nije teško .istina, na avanturu kreće sa svježim čarapama i debelim donjim rubljem.znaju bit opako hladne te avanture.dogodi se često da prigrli i šal, pa zajedno krenu u avanturu.ponekad voli povesti i šešir.
onda se zajedno šeću i voze tramvajem, i autobusom.
kad stignu do početka avanture najprije je pozdrave.šešir voli pozdravljati tako da poleti s glave (u nadi da će odlepršati malo naokolo) pa ga ona mora malo pridržati rukom.šal nakon pozdrava avanturi zastrepi i omota se oko vrata još više.
avantura tad poželi dobrodošlicu i krene s izazovima. trojici njih ponekad je teško pratiti sve te izazove, i ponekad moraju zastati malo da se dogovore kako nastaviti dalje.obično im uspije.no još običnije....


šešir se zaustavi na nekoj prepreki i ne miče.šal klizne i sakrije se.često ga spašavaju drugi. a ona odrađuje.
i smije se vlastitim budalaštinama u toj avanturi.

četvrtak, 23.11.2006.

.bajka na bajku.bajci.bajkovito.bajka.

.B.ajka je trajala 30setak sati. t.waits je bio posebno dirljiv kad smo se spuštali s brada bajke. ljubih mu ruke rukama. na po silaska osjetih vlagu iznad gornje usne. uzeo je vlastiti prst i obrisao je.
vodili rat ljubavi nekoliko sati u kadi s vodom. i ostali bi tamo pretvarajući se u vodozemce. kadne gmazove. nametnike koji su stopljeni zajedno i domestos ih ne može operiti. nikada.

no ova tu pravljična deklica ima jednu realnost koja je natjera svaki novi put da izleti iz vode i trkom odleti pravit sokove drugim bičima iz drugih nebajki.

ponekad se vratimo rukom pod ruku do bajke.
zaspemo.i ne budimo se na posao.prekrijemo glave.i vrištimo u tišini na telefone.

njegova me djevojka voli. a ja uvijek dobim proljev nakon nje. znajući to on mi donosi male bombice votke da je sasujem u svježe ceđenu oranču.,nakon što njoj napravim sok.
samopoštovanje ili štali već? moral? ne postoje u bajci..

ljubavi su se stopile.i kroz njega razumjem nju i obrnuto. u realnosti naravno. u bajci nje nema. nije uspijela odrezat štap da bi skočila 17sedamnaest tisuća milja visoko i preskočila sunčano brdo bez da se opeče.ona se drži znanosti.a njemu treba realno.da napiše bajku.
inače se izgubi u njoj i ne znajući čeka dobru vilu.da ga nađem.
a sve teže i teže.iz dana u trenutak.




II.

.Z.aljubih se nedavno.realno sad. i baš nam je drago da smo se upoznali.sreli.uletjeli.naletjeli.i tako to.
i super bi nam bilo zajedno.pravili bi čokoladu.pili orahovicu.i gledali puno filmova.šetali dugo.i ljubili se dok nam usne ne bi utrnule.vodili one razgovore u kojima uvijek budeš belsav sam sebi.i sve to.al nam bračni mu zavjet (sa i prije j) dozvoljava samo zaljubljenost navučenu na emociju. i vidim da mi treba konkretne droge.da se vratim životu. i opet vučem deblji kraj koji mene obično uspije dohvatiti. s zaljubljenošću entog stupnja.čirom na želucu.i suncem ponad tjemena.

nepovezano.prekinuh jedne noći zaljubljenost zbog bajke nasred ceste i noći isto.
i fizičko ko da ne postoji više.bar meni.pravljična bitja ionako nemaju onaj fizis stopljen strašću.nakon što se to jednom desi.onda to tako i ostane.i ne pušta.


III.
.uspjeh objasniti umornom ha.ha.ru. da ne bude ljubomoran na svog dobrog prijatelja.koji je ionako nesretno zaljubljen.u nekog desetog.a znam samo ja.


IIII.

I.................i:.......:i tu sam

ponedjeljak, 07.08.2006.

ne brinem ako je ponedjeljak crn:)

kiša je padala.
mjestimično se razvedrava.
trebala bih nalakirati nokte i promjenit muziku.
trebala sam stajati kod naplatnih kućica u novom zagrebu s palcem podignutim prema gore.
sutra je dan.
sunce mi zasjalo.
on bi želio uzet auto i krenut po gorskom kotaru i lici.
bila bi super na suvozačevom mjestu. pustila bi romanodrom kad bih ga navela na južnu stranu nepoznatog otoka nama oboje.
oduševljavala bi se svime sigurna sam. kao i uvijek do sad.



nema više sunca.nema više meseca.nema tebe nema mene.ničeg više nemam ja.pokrila nas ratna tama.pokrila nas tama.a ja se pitam moja draga šta če biti sa nama.

srijeda, 02.08.2006.

jabuka na jabukovcu

a.e.sorry.vip neki dopalija bez mojeg znanja.
propao tako posao kopirajtera.

ima da se povampirim i prestanem jebat ježa u leđa tom nekom kao pristojnošću. sa mekim ć.
postajem sve dosadnija sama sebi.i nikako da se maknem od toga. ni normalna više nisam.i sve se vrti oko mene same.



išle tako kiparka i a u jabuku danas. ona isplita doli a ja izagorja gori.našemurile se obje. ja ujutro pred posa namazala neku kremu za pituranje obraza pošto sam jedino to uspjela pronaći (i sad si zapravo vježbam kako idu ove splitsko dalmatinske u moje kakjkavsko zagorske), a ona se ucrnila za bit inkognito u slučaju da uleti neka njena "aaaartest"ekipa.

čak sam i siroče možda ugledala na tren kad smo se vraćale, tak u autu si bila.

me biti litl đapaniz bejbi dol ki simpa skakuće pokazujući cilom gradu sarkazam od guzice,a ona ka vučica zavijala na zvizde pošto se misec sakrija tamo u gozdove tuškanca.

šetnja je bila predivna.
mrak i cvrčci.
velika vlaga.
njena kosa povećala volumen i dobila kovrče.
moja omekšala kako ni lenor ne može.
sweet & tender, soft &boogee (voljela bih jednom bit sigurna kako se to piše, aj me ispravi netko molim)
omrzla međunožje malo.
slaja posle je popravila sve(i da!jedna sam od onih kojim paše okus mentola s čokoladom i slajom)
rugali se kao.to čak ni zirodent nije.a treba bi bit.
zube perem dječjom s okusom jagode.i zato jer je jeftina isto.

prijatelji nas na putu do tamo fino cijelo vrijeme krivo navodili, kako to samo pravi prijatelji mogu.
mom prijatelju zbog kojeg sam pobjegla sa slaje trenutno ne paše ritam ovog mi sadašnjeg života.
ne paše mu ni njegov ritam.
i nije toliko fin kako je na prvi pogled djelovao.
pobogu višnjevac pije.

i tu smo dakle.
kako sad odmotati ono šta sam zaplela.



45min trebalo nam da dođemo do jabuke.
ni glasa čuti nije bilo otamo.
pa bile bi 20min brže da se nismo, točno tamo kod drugog znaka jabukovac (tamo di treba skrenuti udesno) okrenule i odustale na tren. nije čak ni poanta bila uć unutra.samo da dođemo do te jabuke.no kako nismo do drugog znaka uspjele pronaći tu jabuku zastale smo na tren zahvalile jabukovcu na krasnoj šetnji i krenule put ka centru. a onda....
onda nam vrag nije dao mira jer mi ipak nismo išle tak bezveze na šetnju neg smo išle pronać jabuku.
i skrenule kod prvog znaka jabukovac udesno kako treba.a to je trajalo jer je ulica oblika potkove.diplomatskih imuniteta na sve strane, ambasada isto tako.mađarska, turska, austrijska, čileanska i još neka koju nisam zapamtila.
bilo je nešto fluidno kod čileanske. i kod ove zadnje.
par nakostrijšenih stabala na šiljke.ograda isto tako.finih.
i jedan prozor na kružnicu di je wc sigurno.i kupatilo/kupaona da se možeš tuškat i gledat van.
jedno malo grmlje s crvenim rubovima i posebnom rasvjetom odostrane ljeve.
najsi.
a onda tamo oko austrijske ambasade. jabuka bez stabla jabukovog.
s bodigardom ki je vani sjedija i pi kolu.e. da su nan bile potpetice okrenule bi za 180 i vratile se nazad.vako smo došle do ulaza i pitala ja "a kako je unutra" čiku koji je sjedija vani.
meeeeeme.
ipak mala sam još i izleti mi često.
sve ostalo znamo.
centar.slaja s okusom paste za zube.bicikliranje do doma.(čak smo krenuli vodit trku s "prijateljem koji ne zaslužuje kompletne navodne znakove, al pošto mu nije bilo do duha poleta otiša je kući leć).
i sad sama gledam veliki pvc pladanj pun ogromnih kora od lubenice kojeg je cimra ostavila prije spavanja i brijem da ni sutra neću oprat suđe.a možda ni noge obrijat.jedno brijanje tjedno je previše za moj ukus čak.

nedjelja, 30.07.2006.

loši vetovi duvaju noćas na donjoj polovici

loši vetovi duvaju noćas na donjoj polovici tela.
pohota pohota i ništa do li pohote same. ma gde god naiđem jedino to osetim. bilo u sebi bilo van sebe.

lepršamo ga svi naokolo. poneki se susretnemo u istom krivom putu, no tko do jedan ipo nije dobio devojku on ne zna mnogo da voli.

žalio se eto jedan beograđan (iz beo-grada) jednom svemirskom plesaču kako mu život težak pošto ne zna što da radi s devojkom s posla koja voli da vuče repove iz prošlosti. ona mu nije znala odgovorit na pitanje no uspela je eto da ga natera da posuje seme po podu kafane.
možda bi bilo drugačije da je dama umela da znade držat noge lepo , kako to pravim devojkama doliči, u toj maloj suknji, možda bi to bilo drugačije da je umela da znade bit normalna, no vakva kakva je nateralo je seme da bude bačeno uzalud.
posulo se a nije ni šljop reklo!!!
ispili popili i po podu posuli.
a kako i ne bi kad se ima:)

subota, 29.07.2006.

"shvatila san" povikala je kiparica par minuta nakon gledanja u moje vrtiguzove; "čisti sarkazam, to je to"
Tvoje dupe je sarkastično samo prema sebi! Je, istina.


bilo je to odmah u startu. dan je službeno završio u jedanaest11 ipo navečer i započeo isto tada. rvacki radni narod budi se i ustaje rano, isto tako odlazi i na spavanje. sve ostalo je relativno.


masterkard vadi s vremena na vrijeme u slučaju gladi. a ja uz nedostatak minusa uspjela zaboraviti i pin.a tako sam pažljivo slušala mater kad ga je diktirala.i kako u uputama biva, nakon što pročitate pin zapalite papir.tako je i bilo.telefonirati banci mi se ne da.radije nemam love i odlazim s vremena na vrijeme u banku čisto zato da bih vidjela malog dečkića koji je jednom rekao da "ako je to slučaj (zaboravila pin jel!!!) onda mi može pomoći samo vrač" . bilo mi je neugodno reć da sam ja vještica i da mi moći u ovoj sparini i toplotnim udarima jenjaju.

al to je samo crtica.
sve neke crtice u zadnje vrijeme.


budim se ponekad s jednim dečkotom u krevetu koji je kauč. onda mu pustim da me mazi i napravi ručak.
danju radim ili vozim biciklom na posao. skoro pa ne kasnim više.noću se hladim pod vedrim nebima na raznim lokacijama. često me druga vještica nasmijava i pomaže time u izgradnji trbušnih mišića.
sad sam skoro pa utvrdila gradivo za donju polovicu tijela. crtu sam ionako povukla odavno pa nije panika. gornja polovice još uvijek čeka. problem je naime u toj glavi s rupetinom bez dna. uvijek imam još samo:...i nikako da krenem s tim srcem . slabo je znate. jest da sam kao srčano čano ano no aaa, ali onaj rrrrrrr uvik nekako izostane. i nikako da napravim taj stoj na rukama...

plus to si gruntam kako iskemijat odlazak ka vodim slanoj pošto neću ni lipe imat do tad kad dobijem taj godišnji(neplaćeni jel).

a priča?




priča je započela točno sat dva prije ponoći, prvog dana mjeseca jula, drugi dan nakon useljenja u novi stan, i onaj dan kad je djevojčica slavila svojih 22dvadesetidvije godine na planetu zemlja.
susrela ja tako miću i još jednog s kompliciranim imenom pa otišli popit nešto hladno. i taman kad smo završili i krenuli prema busnom uz ulicu, u birtiji, sjedio je Dr.Mr.trrrr. sa suprugom mu i prijateljicama njenim. trebala sam znati, no i mi vještice smo ponekad zaboravljive. cijelu večer smo ga spominjali pošto je nanjelo priču na njegovo ime i pošto smo shvatili da je grad itekako majušni, za na čajnu žličicu stavit, da će taj dan bit točno onaj kad sretneš točno onog kojeg toliko priželjkuješ.
i da mogu riječima bih opisala kako je srce jačalo lupajući do neugode i kako sam hrabro stisnula ruku ženi kojoj se odavno divim i nisam se tresla previše. stvarno ne.posebno nakon nekoliko ispijenih nečega.
a cijelo vrijeme su mi suziče strepile u onim jastučićima pod okima mojim grin. i nije bilo teško primit komplimente svih silnih prijatelja od dragog mi Dr.mr.trrr. kako su mi oki fino zelene. nisam se povampirilia, ne. samo sam malo pritisnula nogu uz njegovu i gutala knedlu sljedećih par sati praveći se duhovita i pametna taman po ukusu sudionika za stolom. čak sam i u danim trenucima bila tiho i smijala se iz srca.
kad smo se već uopznavali da znaju kako se djevojče smije.
najglasnije. bez srama. i predrasuda prema samoj sebi.
teško je bilo priznajem. teže čak nego kad sam kasnije malo izašla iz taksija tamo na nekom mostu dvijestotinjak200 metara od svoje zgrade i gubila se iduća tri3 sata po svim mogućim kvartovima samo svom ne. i kad sam napokon uspijela stići do trajvanske stanice i nažicati jednog dečkota u autu da me "lijepo molim vozi do savice jer ja više ne mogu lutati ovak pijana i noge me bole i trebam ići na posao za sat ipo i....." i kad sam tako zakasnila za 45min na posao točno onaj dan kad je najgore jer smo sve dijelili free i kad sam morala ostati još sat vremena dulje i slušati šefa kako mi smireno objašnjava da tako to ne može i da on nije očima mogao vjerovati kako ja nisam znala zbrojiti 600 i 600 gr mrkve zajedno (al mu nisam rekla da to nema veze s mojom nebulozom zvanom rođendan nego ima veze s mojim fizičkim gnušanjem prema matematici)...i kako je otkaz tu ako ga želim. al sam mu ja fino objasnila da je to samo jednom godišnje i da je pun mjesec za nam i da se takve stvari neće ponavljati.
skrušeno dakle ispovjedih svoje grijehe, pokajah se i stisnuh zube od tog dana.
jebo ja ježa u leđa ako neću sama dati otkaz jednom.ovako sigurno ne!


i nastavila se priča uskoro, susretom ovim, onim.ako nije bio on bio je netko drugi.
treći . četvrti. peti.
ne sexam još uvijek da smo na jasnom!!!!
samo se koprcam i nisam neodlučna. dapače. jes litl dak! tu sam. sad. smijem se puno.najčešće kasno noću na zri njevcu kad moja bicikla zigi lovi komade okolo i serucka po njima jer joj ni jedan bicikl nije dovoljno dobar. bahati se mala i kul je tako.

subota, 22.07.2006.

velikim riječima ajde sad...


kad nekako ne znam šta bi kazala...

lucidna babaroga sjedi mi na srcu već dulje vrijeme....
mjesto da ga jačam popuštam težini baberoge...
iako ne zaboravljam na hodanje rukama nikako nipošto ne....
al me to s glavnom (onom od glave) gravitacijom ubija u pojam mentalno....

utorak, 20.06.2006.

novi post

volim ljude koji vole isto što i ja...
a dado nije vidio mene...mene nije vidio 2x....pa svejedno jel jel me trebao ili nije trebao vidjeti.....samo me nije vidio.....
a ja uvijek toliko prisutna tu i sad....
mentalna prašuma....i forest gump....
3 mjeseca samoće na selu ipak čine svoje....

kad sam toliko mala......
premala da bih pojela dio kolača zvanog "pošto se smatram tvojim prijateljem imam pravo biti govance prema Tebi"------>ili bi to trebala trpjeti mr.O?
nigdje nisam....osim u sokovima...i na suncu....
sad mi onih nekoliko minuta spavanja pod suncem predstavlja paaaaa predstavlja jedini odmor od čisto običnog svijeta.....

srijeda, 14.06.2006.

.uvodni komentar.

đuskajući tako već zamalo mjesec dana uspjeh u ovih 6 tjedana preselit se tri puta.
najprije uletjeh staroj frendici, bolesnoj od fanatizma zvanog "brijem po zdravom životu i skrivam bulimiju već par godina:D, u garsonjeričicu čiji je vidikovac bio vrijedan svake prešućene banalnosti.
potom čisto zbog zdravog raZUMA i viška posuđenog novfca unapred, unajmih kuću u gračanima (25min trajvanom) staru 150god za 150Euraaaaa (da sukladno s godinama ili kako već) sa svime u kompletu, od kuhinje sobe kupaone grijanja koje ne radi i osigurača koje treba mijenjati (u slučaju da uspiješ kupiti jedan od onih starije garde koja se više ne proizvodi-ja nisam uspjela:) do bojlera na struju koji ima vode za ravno 3 tri minute....ali mir tišina zrak voda balkon (mada je do nedjelja padala kiša) bili su vrijedno tih tjedan dana na selu....potom je vlasnica uletjela i vratila brdo tepisona i zavjesa na svoje mjesto bez da sam ja uopće bila u kući....
i kako to obično kod nas kao "zagoraca" bude---nebumeneniko jebalfglavu.....pa tako ni ona ne...iako je danas kad sam selila van plakala jer je kao postala svjesna da sam ipak budala koja bi joj uredno plaćala tih 150E mjesečno da mogu luftat miris leševa samo za trunčicu mira....nepovezano al ajde....
i tak sam sad u ......na mom omiljenom kama sutra položaju rednom broju čekajući da sunce svane i pretvori se u lampu nebesku pa da mogu počet tražit stančinu za sebe.....

mijanjam dobru vilu s ksavera za ....za kućicu za ptice reko bi mance...
a ja samo mijenjam dobru vilu za malo mira u potkrovlju.....s velikom posteljom...jer volim da spavam ....s puno njih.....

pa ako itko zna za dobrog cimera (muškog pola a može i ženske duše) javite mi hitno!!!!


uletim u krivi put s vremena na vrijeme.....da upoznam nanovo nekog novog starog dj-a i popijem po litre pive za 10kn.....
uletjela bih ja i na osamabinladen parti al se bojim terorista za sad....

prošlog sam tjedna naletjela dakle na splitskog mizantropa i pojela sve sokove života u sekundi čak...pošto je lik iz bajke, ko i svaki do sad, i pošto živim u uvjerenju da će me se nazvati na taj broj koji sam toliko ležerno dala (al sad me već fura zg spika i to uopće nije tako kruto i mračno)....STOGA DRAGI NEANDERTALČE KOJI NE VOLIŠ BLOGOVE I ČIJE IME NE ZNAM U CJELOSTI DAJ SE JAVI POBOGU JER ĆE MI UKINUT FON ZA PAR DANA!!!!!!
nije da te volim bezuvjetno al sam malo zaljubljena....(i stvarno vjerujem da nije istina da snaga volje i vjera želje pomažu da te netko nazove....)

vodila ljubav na višim hmkhmk razinama ...
nikako ne sama sa sobom.....al samo jednom...i to je bilo nešto za private poetry đemsession zbirku u nastanku a ne za blog.....
(i samo da sad velim ukratko: o pravim legendama jel....prave legende koje nejdu na blog nemaju predrasude prema onima koji su tamo ili su bili ili će bit iako djelu na prvi tren malo "smutno" sumanuto pa čak i normalno....sve je to posljedica premale garsonjerice i prevelikog ega moje bivše cimre)...budimo realni....TI DEČKO IMENOM DADO, ČEMU TI SLUŽE TAKO VELIKE NAOČALE KAD NE VIDIŠ KROZ NJIH 2 PUT U ROKU OD 10min?
ahhhhh život...pa tako si me očarao s tvojim životnim idealom na travi.....
još da sam rekla kakvu farmu mravova imam kod kuće voljeli bi se ziher...makar verbalno...pošto mi djeluješ bljedunjavo poput pljesni na tipkovnici.....;)al volim ja to.....


i sad dakle uselila u sobičak od 20kvadrata k frendici čiji je dečko moj bivši ljubavnik imenom ooooozzzzyyyy na dddrrroozzziiiiiiii......i svi se znamo u selu malom imenom zabreg......bilo da smo iz splita varaždina pule ili dalje.....ako nikako drugačije znamo postokus kojeg su nam ostavili isti ljudi prošlosti......(o hodajućim mrtvacima s kraterima guznim uživo draga draga nypd blue chick;)

eto kako je sad!
u subotu u tkalči free đusevi ...pa ko voli nek dođe.....
poslje podne letim ja okolo naokolo.....
i tak to...uglavnom.....
znamo di smo..i kako se naći.....
a ja ću da cedim oranče i pravim sokove za sve:))))))
pa samo da upozorim...ttrenirah hrvanje svojevremeno i ispumpah u mjesec dana brdoooooo mišića ića ća aaaaa na stepenicama podrumskim......
a uz to kvocjent oralne pametnosti je prevelik da bi me se shvatilo na vrijeme ponekad pa ne mi se pravit pametni i ganjat me noćima........

srijeda, 07.06.2006.

ukratko

delam...
živim u kući....sama....
cimerici ni traga...hvala božanskoj mudrosti ili kako već?
jednom se osokolila ii upala u krivi put.....krivom cestom....
popapila sjeme mizantropa...

četvrtak, 18.05.2006.

daleko od toga

ona brije,
često čak,
i noge isto.
ponekad se nasmije
iako joj ne leži
moj autosarkazam.
intrigantna je
sebi samoj
sve dok ju vlastiti prdac
ne sablazni.

utorak, 18.04.2006.

antimetafizičko (ili ti ga što se događa kad svemirska plesačica pobrka pojmove:)

selim se uskoro u zg. tamo ima betona. tamo ima puno ljudi na betonu. i puno gužve. ne samo to. ponekad možeš uletjeti u krug ljudi, koji na ulici kraj tramvajskih šina (kako se nadam da je to pravilan izraz za ono po čem se voze tramvaji) gledaju mlakicu možđane krvi zaokruženu kredom. tamo ima cica s rakijom. i neki bolji san. pun zdrave hrane, voljenih ljudi i samoće.
prošli vikend bijah i ja tamo.
u gužvi, na betonu, kraj mlakice krvi, na rakiji, kod bivšeg ljubavnika.
o gospodinu novinaru, bilježim ga sa štovanjem (pošto ponekad svrati:) dalo bi se svašta reći. no nikako da bi spontano uspjela napisat nešto o njemu. trajalo je kratko. dva mjeseca tek. i raznosilo me na jednoj liniji u oba smjera. em me dotični uspio dovesti do višestrukih orgazama uz pomoć ilegalnih sredstava (čijom se putanjom krećem često u zadnje vrijeme) i dobre tehnike (do trenutka kad sam skužila da se radi o dobroj tehnici zavaravala sam sebe mišlju da je to ipak ono spajanje božanskog u nama...al par iskrica je bilo, ne mogu reć da nije. na žalost mislim da nije shvatio moju potpunu predaju ili je samo jedan od onih kojima to ništa ne znači jer nema veze s razumom), em me uspio sablaznit u trenutku kad sam uzela u ruke čitat Mit o Sizifu od Camusa (nakon toga sam zaklopila knjigu i vratila je) izjavom da život nema smisla pošto njegova ljubav više ne funkcionira u oba smjera (s čime se naravno ne slažem jer je s bivšom djevojkom prijatelj i osjeća se među njima povezanost, no ona je potpuno drugačija nego bi on to želio). da.
već je jedan prijatelj mrtav. dosta u ovom životu za sad.
i kako da onda cikčem majke mu...


napaljuje me pomisao na život u zg.
vjerujem da ću onda više nositi haljine i luftati međunožje u haljinaMA.
vodit ljubavi.i jesti puno sladoleda i naranča.
za danas dosta.

ponedjeljak, 10.04.2006.

meta(fizička) detoksikacija

tri tjedna osame na selu s petnajstak kuća, sve redom familije ponaseljene u njima, i brdima koja ga okružuju. kad se nisam sama mogla natjerati na to natjerao me splet okolnosti i situacija općenito. i pošto sam na vrijeme shvatila da je to to i da je sad najbolja moguća prilika ponuđena za izbacivanje toksina bilo meta ili fizičkih jednostavno prihvatih igru i igrah se tako. bilo bi luda i nezaboravno da sam bila sama samcata. ovako bijah prisiljena na trenutke podredit se majci i ocu i podsjećat se koliko mi to ne treba u životu.
dakle djetešce ponovilo po posljednji puta lekciju u ovakvoj formi i čvrsto odlučilo stat na noge pošto je vrijeme puzenja preraslo

prije toga sam se gubila previše za svoj ukus u gomilama neispiljenih želja i neprihvaćenih strahova čija je sveprisutnost zamalo ugušila dijete djevojku ženu čovjeka biće.
unatoč tuzi i žalosti ( nad čijim intenzitetom sam se naslađivala pošto hedonizam ne isključuje mučna iskustva, bar kod mene ne) prijatelji su me s vremena na vrijeme trgnuli pokazujući mi tako ljubav kroz pažnju kojoj se ne bih ni o/usudila nadati.

i opet ispočetka s prvim toplijim danima prisjećah i podsjećah sebe na ljepotu i ljubav u smjeru:iznutra prema van:)
ipak mi nije bilo dovoljno da sve to znam, jer mi nije ništa značilo to znanje. tek sada, kad se napokon budim iz tog jednogodišnjeg sna vidim dakle i čujem, makar se radilo o onoj gluho-slijepoj komunikaciji.

ponedjeljak, 13.03.2006.

i opet je isto ono prvo....obično jadno, malo drvo...

i lije na uglu mjesec, iako ne za sad pun, svjetlost plavkasto žutu...
na debelo blato kraj, za sad nedovršene ograde, i dvije tri cigle na putu...
i uvijek ista sirotinja uđe, ja jelte:),
u njegovu svjetlost iz kuće,
i sa licem na kojem su samo brige,
izdimi do kraja ono malo popa ča je ostalo...


i sprema se uskoro za:

a jedne večeri nekoga nema, a moro bi doć....
i mjesec svijetli u tami,
i gle ti to, već je duboka noć...


a naivka stara, ča bi drugo ostala...
ki je vjerovala u dobronamjernost ljudi...
ponavlja lekciju mračnu,
ispočetka kroči malim koracima,
ka da su joj cipele suviše rabljene...



dakle bilanca još jednom:
opustila fax jebo joj niko nije pomoga...
otac (ki tvrdi da nije biološki, i ki tvrdi da me glede i unatoč tome voli...a laže majke mi ka pas...) pomogo da nađe posao kod starog prijatelja....

i lud posa bi to....ništa se nije radilo i samo se čekalo da uleti lova...
al sve ludo završi tako...i tako bi s ovim poslom...ka najprije prepravljala danonoćno račune ne bi li se sve poklapalo i štimalo...jerbo je zauzvrat obećano onih paaaaar milja kuna duga još od 12 miseca...
i kasnije...iako je odavno znala (op.a. jebem ti ja svoju providnost i sve ono šta mi intuicija ka govori, i suptilnost i ine oblike komuniciranja samog sa sobom, ki mi dovraga nisu ni najmanje koristili, nego me doveli u još veću zbunjolu neg i inače, i napravili mi raspašoj na svim razinama.....i zašto me dovraga niko nije pripremio na ovakve stvari --->SVI VI KI STE RODITELJI UČITE DICU TOME !!!!----)...kasnije priča s poslom dobi fin i uređen završetak: "a koji ti ono sve papiri trebaju za odjevu?" ili drugim riječima....dušica draga nemamo novca da bi ti za sad isplatili plaće/u....:))))


jednostavno je jako...zapravo:

vjerujem ljudima....i više puta ako je potrebno....
i nemam onaj kliker za zloču i zlobu drugih...
postavljam se za sebe u granicama onoga što ne povređuje druge...
drugim rječima....
jednostavno sam predobra da bi to bila istina:))))))))))

i koliko god pametna bila,
ah ja dobra vila,
zajebem fantomski uvik,
a koga drugog do li sebe samu....

da mudrujem još malce....
po načelima i principima okoline....
ni mene ona naplata duga ne gine...
ča sam davno okoristit htjela
(no naivnost mi moju prostit valjda znaju mnogi)
i ča sam davno davno, uvidjela...

ma kakva ljubav,
tako dugo dok uvjetovana nije,
slast prepuštanja uvik je vodila ekstazi...
a ujutro, par spolnih boleština kasnije, ili jednostavno kad je sve gotovo,
od ljubavi ni traga ni glasa...

ni crtica iz života čak....


a jedna crtica dobro bi mi došla....
crtica više na računu ponajprije....
crtica više u bilo kojem aspektu života općenito...
crtica više da se urokam bar na 20 minuta...
crtica više da već jednom prođem i kroz to, jerbo mi je pun šešir čekanja na stvari da se dogode, dođu, krenu, pomaknu, riješe, nestanu s vidokruga.....

što bi se desilo da vam kažem kako već sad znam kakve me stvari očekuju unaprijed?
lako je predvidjet jel?


"Daughter"

you guys ready...
alone...listless...breakfast table in an otherwise empty room
young girl...violence...center of her own attention
mother reads aloud, child tries to understand it
tries to make her proud
the shades go down, it's in her head
painted room...can't deny there's something wrong...
don't call me daughter, not fit to
the picture kept will remind me
don't call me daughter, not fit to
the picture kept will remind me
don't call me...
she holds the hand that holds her down
she will...rise above...
don't call me daughter, not fit to
the picture kept will remind me
don't call me daughter, not fit to be
the picture kept will remind me
don't call me...
don't call me daughter, not fit to
the picture kept will remind me
don't call me daughter, not fit to be
the picture kept will remind me
don't call me...
the shades go down
the shades go down
the shades go, go, go...

utorak, 07.03.2006.

kocur mijaumijau?

nije!!!! kocur kukurikuuuuuu:)


koji sam ja bumbar.....bemti....
za malo života u smislu kretanja van granica kuće....seruckam već u startu....
mjesto da tražim posao...koji zapravo i tražim svakodnevno jel!!! puštam se bivšem šefu (koji mi je još uvijek dužan par milja kuna) navuć na pizdariju zvanu ex job i ex kancelarija i ex pizdarije.....
i još uvijek sam na istom samo što ne dobivam lovu za to....
i sad zapravo sjedim u ofisu i prerađujem račune...upsi to ne bih smjela reć jel? i smrzavam guzicu....
a bijah puna ljubavi i ovog i onog i svega pomalo....
u ovom trenu sam jedino puna tuđih sranja i nikako da se postavim za sebe...tj postavljam se ja za sebe ali očito mi ne uspjeva jel pošto sam tu di jesam.....
ajde prijatelji moji blogovski!!!!
dajte mi pomozite ke da delam???
i nije dosta da velim fakof jer neću dobit lovu...a pošto nemam kaj za jesti u zadnje vrijeme jer je situacija tak gadna moram podilaziti liku koji obećaje u bliskoj budućnosti dati mi lovu.....

i tako round and round celo vreme već 4 godine za redom....
lažem zapravo!!!
od početka srednje...znači već 8 godina da budem točnija....

kako je lijepo biti nezaposlen....
jedan dan jedeš....
a drugi plačeš....
kako je lijepo biti student ...
jedan dan jedeš...
a drugi te nema na predavanju...
kako je lijepo......
biti fakin jak ko ja i jesti žlicom velikom ironiju...
i još usput napisat post na blog:)

petak, 17.02.2006.

pismo

eto moram moram i ponovno moram....
šetala sam zagrebom u nekoj nedefiniranoj dječjoj entuzijastičnoj nadi da ću ugledati () kako upada u autobus za ()....ili kako ispada iz neke knjižare pa se sudaramo na ulici....koliko bih ti toga voljela reć...ne samo zbog sebe...već i zbog tebe....
svijet koji su mi tvoje ruke pokazale dobiva realne dimenzije svaki put kad se namjerno na željezničkom skinem s trajvana i odlučim u sekundu prošetat malo....točno istim putem kojim si me vodio ti...
i neke stvari nikako da povežem...ali nevjerovatno mi je to da uvijek nanovo upoznam nekog "()" koji zapravo nije () ali izgleda poput tebe, hoda poput tebe smije se kao ti i duhom je nalik tebi...a o horoskopu da ne pričam (bože kako mene paranojice već polako peru.....ukratko ovog vikenda upoznah jednog dečka iz M kaoo makarska koji živi radi i diše u zg....i nevjerojatne koincidencije vežu tebe i njega....sve je fakin isto...ali mislim stvarno sve osim što si ti par centimetara viši od njega i 3 god stariji)...
i zabrijem milijun stvari odjednom...i sve je nekako filmski (sjećaš se sam si rekao da bih to trebala razumijeti.....nakon ovoga što mi se desilo dejvid linch je mala beba sa svojim zapletima
razumiješ li me ti sad=?
uglavnom 14. sam odlučila doć u zg i došla naravno...po ilegalne supstance i materije....i završila u klinču na 24h s nekim tko nije ti ali podsjeća na tebe...pa ne sad misliti da sam tokom sexa mislila na tebe (ovo je takva mala šala na moj način)...nisam...ali sve je bilo toliko poznato i imala sam osjećaj da se onaj trenutak u kojem sam izvukla kraći kraj nastavio nekim presavršenim preokretom kojem se ne bih osudila nadati ni u najluđim snovima....i kraći kraj se pretvorio u vječnost prepunu dobre volje i čvrstih trbušnih mišića...o tome kako sam smršavila 4 kg ne bih pričala al ti je ziher jasno....
i fakat znam da ćemo se jednom sresti i ukrast vrijeme realnosti da budem dio tvojih trenutaka i ti dio mojih...da ih nanovo stavimo u vremensku kapsulu poznatu tebi i meni....
() / (nadimak) Hvala Ti najljepše....
unio si neizmjernu toplinu u moj život i ta se toplina nastavlja novim generacijama koje te nasljeđuju (op.a bemti poetičnost al kad si sad stvarno ne mogu pomoći...ne bi ovo bilo kič da postoje neke bolje ljepše snažnije i točnije riječi...

a žena ja poklanja ti trenutak iskrenosti....povodom ljubavi, rođenja i slavlja istih!!!!
javi se koji put...
blogove ću i dalje čitati....
a što se tvojih filmskih scena tiče...živimo zato da osjećamo i bez srama i straha pokazujemo isto...gdje kako i na koji način ovisi naravno od okoline...ali bitno je ono što nosimo u sebi...i nikako se ne bi smjeli osjećati sami u svojim traženjima i lutanjima....
zato se duše uvijek nanovo sreću u novim životima....poznamo se i to je jedino bitno....
iz nekog drugog svijeta...neke druge dimenzije....
tako od kad upoznah tebe takve mi se stvari počeše događati...tvoja vrata otvorila su nova vrata...i pokazala maloj meni da svijet nema samo 3D i 4 kao vrijeme....
ljubim najdraži ()...
pazi na sebe...
budi dobro....
i u slučaju potrebe za izlit vanka bilo šta....tu sam...
pozdrav ljubavi

ajde sad dok je još uvijek friško....

kako me zna razljutit da nemam sa sobom nekakvu napravu za zabilježit na friško dojmove....
popzdim...najviše kad imam brdo toga za reć...i onda umjesto da priče poču tako kako bi trebale počnu mojim fuj fuj bijesom..ok prošlo me sad...

priča počinje od 9.2.....i nastavlja se....
detalji priče se toliko nebitni jednako kao i činjenica zašto je priča započela baš tada....
uglavnom...u kratkom roku upoznah nekolicinu ljudi čije me duše podsjetile na odavno znano i poznato...
prijatelji ljubavnici kolege vilenjaci svemirski plesači najvišeg kova zeleni Jure (čija me prisutnost već sad unjela u proljeća, bez obzira na logično gledano vrijeme)....
svih njih i još poneke susreh ponovno od 9devetog pa nadalje....
neki su od njih bili samo trenutak razgovora sjajnim očima dok su drugi blagoslovili mene ili me (još veća ofca nego prije jel te ja:) trenucima potpunog mira i ljubavi...
kako je vrijeme počelo prolazit nakon 9devetog tako sam sve svjesnije počela razmišljati o tome da misli zapravo i nisu potrebne jer način kojim misli izlaze vanka iz mene jednostavno nije dovoljno dobar da bih dopustila takvo srozavanje....
pa se prepustih osjetilima.....svih atoma sebe....
i usred kaosa glavnog nam grada tražih staro poznato lice i naiđoh na novo poznato lice....
i oba lica nose u sebi jednako iskustvo života...
i oba lica ljubih ...
i nastavih ljubiti...
sve se vratilo....kraći kraj kojeg izvukoh davno davno nastavio se vječnošću ljubavi s novim licem...
dušicom dušom....
i baš si gruntam bemti da zašto bih sad ostala u vž kad se prilika pružila....
vrata otvoreno čekaju....
u svakom slučaju...za sebe donjeh odluku što se studija tiče....u zg od 10desetog mj.....pod ziher....
do tad....ljubavi bilo gdje....
i love da mogu platit fax....
dišem dišem...bez brige...
i smijem se sebi....i svima oko sebe....

utorak, 07.02.2006.

*hope for a generation*

e vidiš ljubav moja, tako sve dođe i prođe. pride trenutek sreće, ga zgrabiš, držiš...v sanjah ti ubeži in ugotoviš da držiš samega sebe...vedno znova...v istem krogu s staro prijateljico bolečino...tako osamljenv samoti...z ljubeznijo...



ampak bolečina je tut angel ki ti ponuja priložnost da v samoti spomniš samega sebe na ljubezen ki jo gojiš! in ta tvoja roža za imenom ljubezenpotrebuje da si vzameš čas za njo!ljubezen moja jst si tut vzamem čas za te! poljubljam in ljubim!

srijeda, 01.02.2006.

Get up, stand up

Get up, stand up: stand up for your rights!
Get up, stand up: stand up for your rights!
Get up, stand up: stand up for your rights!
Get up, stand up: don't give up the fight!

Preacherman, don't tell me,
Heaven is under the earth.
I know you don't know
What life is really worth.
It's not all that glitters is gold;
'Alf the story has never been told:
So now you see the light, eh!
Stand up for your rights. Come on!

Get up, stand up: stand up for your rights!
Get up, stand up: don't give up the fight!
Get up, stand up: stand up for your rights!
Get up, stand up: don't give up the fight!

Most people think,
Great God will come from the skies,
Take away everything
And make everybody feel high.
But if you know what life is worth,
You will look for yours on earth:
And now you see the light,
You stand up for your rights. Jah!

Get up, stand up! (Jah, Jah!)
Stand up for your rights! (Oh-hoo!)
Get up, stand up! (Get up, stand up!)
Don't give up the fight! (Life is your right!)
Get up, stand up! (So we can't give up the fight!)
Stand up for your rights! (Lord, Lord!)
Get up, stand up! (Keep on struggling on!)
Don't give up the fight! (Yeah!)

We sick an' tired of-a your ism-skism game -
Dyin' 'n' goin' to heaven in-a Jesus' name, Lord.
We know when we understand:
Almighty God is a living man.
You can fool some people sometimes,
But you can't fool all the people all the time.
So now we see the light (What you gonna do?),
We gonna stand up for our rights! (Yeah, yeah, yeah!)

So you better:
Get up, stand up! (In the morning! Git it up!)
Stand up for your rights! (Stand up for our rights!)
Get up, stand up!
Don't give up the fight! (Don't give it up, don't give it up!)
Get up, stand up! (Get up, stand up!)
Stand up for your rights! (Get up, stand up!)
Get up, stand up! ( ... )
Don't give up the fight! (Get up, stand up!)
Get up, stand up! ( ... )
Stand up for your rights!
Get up, stand up!
Don't give up the fight!

ponedjeljak, 30.01.2006.

mislim da sam vidio micu macu...jesam jesam!!! vidio sam micu macu!!!

jep šef objavio u tri rečenice u obliku odgovora meni da firma skoro da je propala i da mi moramo naći novi posao uskoro
i pitao me kak ja stojim na burzi a ja sam prešutjela da nisam na burzi jer se nakon mjesec dana nisam prijavila na nekakav sastanak pa su mi poslali obavjest da više nisam na burzi
i to mi nije bilo bitno jer je u radnu knjižicu već bilo zapisano radni odnos u toj i toj firmi
a sad
kaj ja znam
ak dobim plaću za 12 mj/pa možda još nekaj za 1 selim u svakom slučaju
pa makar morala konobariti (a fakat ne bi jer je to jako grdo ali ako budem morala budem ziher)
i jesam jesam znala sve ja to
osjećala zapravo
i nije panika
mogu jer osjećam da mogu
treba mi to
sve

i nema sunča kad odem ča....ma nema sunča kad odem ča...i nema wonder jel ću ostat...ma kakav wonder dal ću ostat...i nema sunča kad odem ča...pošto ne znam gdje sam ja...i nema sunča kad odem čaaaaaa....jerbo zemlja mi nemilaaaaa...i nema sunča kad odem

ča...
i posve sama u vrućini svojoj, misli počeše da lutaju....al to se uvijek dogodi kad počnem čitati nekakvu blesavu knjigu o toltecima recimo.....
brižna sam previše ... prema ovom onom gore dole ljevo desno...nikad ne osuđujem već samo suosjećam empatiram konsenziram pričam i volim...a ipak...budim se sama...odlazim na spavanje sama....s ljudima u mislima...a misli kurca vrede...emocije su sve intenzivnije...iako osjećam da strpljivost čuda donosi....
povlače se opet neka pitanja vezana uz prošli gotov svršen život....i vidim da trebam malo podrške sa strane....jer ne mogu sve sama....i muči me pitanje jel uopće smijem opteretiti nekog ko mi je drag time svime....i ponos me isto muči...sama sama sve sama....

i bijah nabrijana jučer stvarno previše al sad zaboravih sve što željeh poručiti sama sebi....
možda kasnije...

četvrtak, 26.01.2006.

.smrznute cjevi vodovoda ili kako nisam jučer došla na posao.

jučerašnji dan ostat će u sjećanju mom po tome što roštiljah, od ranog jutra ili ti ga od 8 ipo ujutro po našem vremenu, novinskim papirom i kartonom vodovodne cjevi ki ih mraz oladija pod ništicu pa ih smrzo...sva smrznuta također, roštiljah tako satima u izmjeni sa majkom mojom cjevi jel i pjevah sunce piči mi roštiljamo, jer mi se baš činila prigodna tematska pjesma u tom trenu, jerbo mi se nije stvarno dalo slušati majčino zanovjetanje i psovke usmjerene ka ocu mom, koji je zaboravio još prije nego je zima došla srediti te fakin cjevi i omotat ih kudeljom i staklenom vunom....mislim ko sam ja da sad nekog osuđujem...
em sam neodgovorna često prema sebi (ni nokte si ne režem više jer mi se ne da pa ih puštam da rastu, ni kosu jer je cifra kod frizera ful visoka za ono što bi se meni dopalo nositi na glavi, a bome nit voskam bikini zonu jer je u kupaoni toliko hladno da jednostavno ne želim provoditi sekundu dulje ondje nego što trebam)...
em perem zube samo 2x dnevno...
no i to je to u biti...a ja se zatjerala sad da nabrajam što sve ne radim....eh ofca....još uvijek....
no i onda kad sam završila s roštiljanjem malo sam se očedila i zapičila na posao...al prije toga sam išla na kavu (da kavu) da dođem malo k sebi i tu je počeo zajeb...
uletio u birtiju frend kojeg dvije godine ne vidjeh....nije sad da je to ne znam kakav naj naj frend ali svojevremeno mi je bio baš drag i družili smo se malo....
pa smo naravno povodom susreta morali izrakijati brdo travarice (jer je to zdravo kad je vani zima i kad virusi partijaju po zraku u masovnim skupinama)...i splavit sve s pivom...i nekako se nisam javila šefu u jednom trenu na telefon i odlučih u tom istom trenu da mi se danas baš nekako niti ne ide na posao...no svakom veselju dođe kraj...pa i našem isto tako...rastali se (ili bolje rečeno izletjela sam iz birtije, kad me Maus zvao da je on tu i tu, jer sam odlučila u tom trenu da i ja želim biti tu i tu gdje je on) i ja se zapičih letećim korakom u njegovom smjeru...da ga grlim i ljubim....
i onda smo tražili trgovinu s voćem jer obećah majci donjeti banane i naranče...a trgovine sve negdje daleko daleko...al smo zato kupili za 9 kn tri paketa čaja na sniženju i isto za 9 kn jednu čokoladicu koju sam hvastala samo trenutak pošto me na kraju dopala samo jedna kockica...
no da ne duljim...voće nismo kupili, mjesto mene uradiše to moje koleginjice (boy&boy) dok smo nas dvoje ostali u stanu kuhajući juhicu s knedlima (samo u mojoj mašti) dok smo nas dvoje dakle ostali u stanu i čekali da se oni vrate iz trgovine na drugom kraju grada...
ono što se dešavalo u vrijeme između odlaska b&b i povratka neka za sad ostane moja mala tajna....al mogu reć još samo to da je u tom stanu od b&b-a tak jako hladno da bilo kakvo skidanje jakne ili kape ili šala ne dolazi u obzir....

<	studeni, 2007
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv